уторак, 9. новембар 2010.

Maraja Keri vs. Marija Kiri - ili kako je Amarilis otkačila





Ulazi nastavnica u razred držeci pismene zadatke i ljutito kaže:
- "Sram vas bilo, deco! Ja vam zadajem temu "Slavne žene sveta" a vi mi tamo pišete o Ceci i nekakvoj Ledi Gaga! Kako se nijedan nije setio da piše recimo o...Mariji Kiri!?!"
Na to se deca uzvrpolje, pogledavaju i počnu da se smeju.
- "Vama je sad i smešno, sram vas bilo!"
Na to se jedan učenik odvaži, ustane i kaže:
- "Nastavnice, ne zove se Marija Kiri, nego Maraja Keri!"


Naravno ovo je stari vic, ko ga nije čuo, bio je svuda po forumima Facebbok-u, ma svuda. I šta sad tu ima. Ništa posebno sem istine o našem obrazovanju.

Stvarno se trudim da ne zalazim u političke teme, ovo je ipak jedan tematski blog, obrazovanje, učenje engleskog a od nedavno i nemačkog jezika, alo ne ide i ja sam od krvi i mesa i meni padne mrak na oči s vremena na vreme, otkačim načisto.



Ona fotka sa početka posta, kada sam je prvi put videla, odmah me je podsetila na mog omiljenog mi ministra Žarka. Kao da i on ima neku takvu spravicu, mislim, nemoguće je da mu je stalno nešto smešno, stalo ima istu facu i smeši se čovek, čemu - nije mi jasno. Lepo bi bilo da podeli to sa javnošću. Jedino ako razlog za smeh, nije totalno prizeman, baš udobna fotelja u koju se ne smestio, nego zavalio, ne radi ama baš ništa, a ono kaplju pare samo tako.



Obrazovanje, koga to još zanima. Mada tu smeško-spravu kao da koriste i mnogi drugi iz političkog vrha, na primer kolega Tadić, koji je radio kao profesor izvesno vreme, ali sada ga se obrazovanje ne dotiče, nije zapalo njegovoj stranci, kod podele vlasti. Cvetković redovno koristi smeško-spravu, čisto da ne bude provaljena nirvana-dimenzija iz koje ne izlazi, Krkobabići se škole i ne sećaju, pa ih ne vredi pominjati, i tako redom.

A da li je neko od njih pročitao Istraživanje javnog mnjenja, članak objavljen u časopisu Vreme, -

... koliko građani Srbije poznaju istoriju i koje stavove zauzimaju prema događajima iz prošlosti, sproveo je Beogradski centar za ljudska prava u saradnji sa Ipsos Stratedžik marketingom. Cilj je bio ukazivanje na snagu predrasuda i zabluda u razumevanju prošlosti, koje se po pravilu lako zloupotrebljavaju u političke svrhe.


Nije sigurno, Žarko garantovano nije.
Zanemariću političke svrhe i vraćam se na obrazovanje na istoriju, geografiju, srpski jezik, strane jezike,.... i pitam ja sebe stalno, nemam koga drugog, ko obrazuje našu decu, roditelji slabo, izvinite, ako sam nekoga uvredila, odnosi se na rezultate ankete, nastavnici uglavnom vode izgubljenje bitke, ako i oni nisu digli ruke, a deca - deca se smaraju.

Pošto sam lepo najavila da sam otkačila, onda i izjavljujem jasno i glasno:

Nastavni programi u našem školstvu su katastrofalni, neprimereni, neupotrebljivi, ne služe ničemu sem bubanju i trpanju nepotrebnog znanja u malene, zbunjene glave.

Udžbenici su katastrofalni, ne samo da su prepuni grešaka, nego su totalno neprimereni, užasno zastareli. Da se ne lažemo - to je biznis, šta mislite, zašto se pišu toliki udžbenici, svake godine novi, zbog dece ili zbog zarade?

I posle se čudimo i grdimo i kažemo - nije to bilo u naše vreme.

E pa nije tačno.



Dok god se nastavi sa autističnim trendom "rada" u Ministarstvu prosvete, van vremena i potreba dece u skladu sa potrebama i mogućnostima, koje pruža sadašnjost, škole će biti dosadne, smorne za većinu dece i priznajem na sav glas da se u većini slučajeva slažem sa decom.

O čemu ti to Amarilis?

Evo par crtica na tu temu:

1.- da li je možda nekome palo na pamet da obuči nastavnike da pišu blogove za svoje učenike, da im ispune vreme na drugačiji način, kad su već na netu, a pri tom im pomognu u učenju?

Evo kako to izgleda, nije da nema nastavika, koji se stvarno samoinicijativno trude:

- blogovi profesora srpskog jezika iz Vršca
- jedna od tema - ispravak pismenog zadatka, najčešće greške ili
- priprema za kontrolni

2.- nisam još čula da neki drugi nastavnik, sem nastavnika informatike, koristi kompjutere u nastavi, a deci bi očigledna nastava dobro došla s vremena na vreme:

- Kolege, nastavici nemačkog, a da odigrate neki igricu sa decom, recimo brojevi na nemačkom link

- Nastavnici geografije, malo na delu geografije, možda i neko interno takmičenje, možda bi bilo stimulativno link , da ne pominjem koriščenje raznih Google maps i sl.

- Nastavnici srpskog - da li ste deci pričali o sajtu pravopas , možda ne bi bilo loše!

- nastavnicima engleskog neću ni da se obratim, iz očiglednog razloga, linkovala sam im sve i svašta, pa ko je hteo, mogao je da nađe šta mu treba.

A meni se čini da bi takva situcija, Maraja Keri vs. Marija Kiri bilo tako zgodna da se napravi neka Facebook strana i otvori diskusija na tu temu, malo kreativnosti ne bi škodilo drage moje kolege, od Ministra nam dragog i pomenutog ionako nema vajde.

Ako je neko i stigao do kraja ovog posta, onda mu preporučujem i neke vrlo inspirativne tekstove:

- preslicavanje

- Internet za početnike u 13 lekcija Cyber Bosanka

- tekstovi na temi Internet (ni)je samo Facebook

Voli vas Amarilis :-)

17 коментара:

  1. Sve što si napisala potpuno je tačno, ali i sama znaš koliko je prosveta sporohodan proces. Ono što se uradi danas pokazaće rezultate tek za dvadesetak godina, kad to (ne)znanje počne da se primenjuje.
    Ovo što smo danas videli na primeru istorije, posledica je devedesetih, nažalost, koje svi želimo da zaboravimo. I početkom prošlog veka bili su zapanjujući rezultati slične ankete, ali ne ovako zastrašujući.
    Međutim, nije poenta da se samo kuka, treba i konkretno nešto preduzeti, ali izgleda da niko nema volju niti veštinu. Moje najveće razočaranje su upravo profesori, utučeni i bez trunke žara. Izvinjavam se onima koji nisu u većinskoj grupi.
    Niko nije svestan koliko je sav taj nemar prema obrazovanju opasan i kako će se negativno odraziti na budućnost. Nije najvažnija ocena, mnogo je važnije suštinsko obrazovanje i "virus" učenja kojeg se ne treba osloboditi do kraja života. To naša deca nisu dobila ni na kašičicu!
    Da li ti vidiš nekog ko je spreman (ne samo da bi bio na funkciji, makar to bila i sirotica prosveta) da nešto preduzme? I voljan? I sposoban? I da ume? Ja ne vidim nikog, apsolutno nikog, i ne mogu da verujem da smo pali na tako niske grane.

    ОдговориИзбриши
  2. Bila na sajtu pravopas... Nisam ni znala kol'ko ne znam. :S

    ОдговориИзбриши
  3. Miljo, ja stvarno ne mogu da se čudom načudim, da se nikoga ne tiče, što nam deca dobijaju tako katostrofalno obrazovanje. Ja ne mogu u ime drugih da govorim, ssvoj doprinos dajem, koliko je u mojoj moći, delim sve što smatram da može da bude korisno i vidim da mladi čitaju i nadam se da sam nekome pomogla. VIše od toga ne znam šta bih mogla da uradim, ali sam uvek spremna za akciju. Imaš li ti neku ideju?

    ОдговориИзбриши
  4. Dži, ti si moje sunce, ovaj blog se obasja svetlošću, kada ti svratiš, anđelče moje :-)

    ОдговориИзбриши
  5. Super tekst, i kada bi svi profesori bili malo savesniji, možda bi mogli udruženim snagama da promene nešto. Ako se čeka na tamo neke sa žičanim osmesima, tešto da će se nešto promeniti.

    ОдговориИзбриши
  6. Tuga jedna kakav nam je obrazovni sistem. Plašim se da će entuzijasti uvek biti u manjini i da njihove inicijative neće nailaziti na odobravanje kod kolega.

    ОдговориИзбриши
  7. Volela bih kada bi ovaj tekst pročitale moje bivše kolege iz jedne osnovne škole (u kojoj se prosek ocena još uvek izračunava uz pomoć "digitrona").
    O drugačijem pristupu internetu i uopšte o postavljanju nekih vrednosti i prioriteta u društvu, govori i projekat LIKiLINK.org
    Amarilis, odličan tekst :)

    ОдговориИзбриши
  8. @ Hvala, Milena, bojim se da nema ništa od samoorganizovanja profesora.

    @ Valentina, potpino sam saglasna, na žalost.

    @ Branislava, hvala, toliko toga može da se uradi na internetu i sa internetom a da deca imaju koristi od toga. Samo je pitanje da li postoji žekja i volja.

    ОдговориИзбриши
  9. Amarilis, svaka ti je ka u Njegoša. Bez zezanja. Ma, svet ostaje na entuzijastima, definitivno. Mene muka hvata čim vidim sliku onog prefarbanog komuniste. Što je do njega, a što nije do njega. Bolonjo, tugo moja...

    P. S. Ako nije patentirao, a onda je najfrekventniji u upotrebi izjavnih rečenica koje počinju sa: "Iskren da budem..." Aha, važi.

    ОдговориИзбриши
  10. Hvala Zverko na rečima podrške, bitku bijem izgubljenu, ali šta je tu je.

    ОдговориИзбриши
  11. Шта се дешава када професор не уме да користи рачунар?

    Или када ти дође колегиница (или колега) која предаје Х и пита "Е ти знаш те компове, је л' знаш можда нешто што би им било интересантно да раде на речунару?"
    - "Као нпр шта? Сто посто има негде на нету."
    - "Па не знам, можда нешто као [предлози]"
    - "Па изгуглај и види."
    - "Ма не знам ти ја то, питам тебе контам знаш ..."

    Крајње реална ситуација у зборници.

    Ако ћеш да правиш реформу школства, само изволи. Ал' као што стара пословица каже "Пре него што кренеш на пут, ти почисти своју кућу". Или предај како мислиш да треба - ако деца науче значи да ваља зар не - или немој да будеш професор. Ако материјал не ваља, исцимај се мало и допуни рупе или направи неки свој.

    А ако те мрзи да то радиш, и сматраш да неко само треба да ти да пар фасцикли које ти треба да утувиш у главе које то вероватно не интересује на начин који сам треба да смислиш са материјалом који нико не воли и ничему не ваља - можда професорска професија није за тебе.

    Уместо да овде изиграваш Дона Кихота, можда би боље и корисније било да си тражила материјал, слике, преводила и склапала то у неке скрипте које ћеш дати деци на читање. Дибидус ништа (нити ико) те не спречава да будеш бољи професор.

    Срдачан поздрав колегинице,
    Шарк

    П.С. Нисам професор ал' сам предавао.

    ОдговориИзбриши
  12. А ту је и други избор - помири се да децу није брига за неке ствари сада, да је програм преопширан и да нема времена да се цео научи а камоли тек пређе... и научи их оно што им треба за факултет, док не дође то време да неком другом делегираш одговорност и/или прихвати то као посао.

    Као нешто што ти плаћа рачуне. Као нешто што ти може зарадити чоколаду пред контролни ако им помогнеш, и себи уштедиш време и енергију од поправљања тих кечева, можда ти се деси и да поклониш (продаш) довољно двојки да одеш на море... А не да будеш тврдокорац и да седиш у Августу, тераш децу да буље у ко зна какве будалаштине (јер да нису сматрали да је то будалаштина не би имали кеца, зар не?) када могу лепо да уживају на мору са друштвом, на Ади Циганлији, у неком парку или да се једноставно традиционално напију као млади мајмуни.

    Можеш поправити систем и уџбенике, али не можеш поправити људе. Ако човека мрзи или сматра да то није потребно јер "тога није било у његово време па су они много боље све знали а не као ми данас..." онда се ту дискусија завршава.

    Још један поздрав,
    опет ја, Шарк.

    П.С. Пиши ћирилицом.

    ОдговориИзбриши
  13. Anonimna @Ajkulo, za dosta toga si u pravu, al' nije ti fazon da se postaviš kao Master&Servant u komunikaciji i da deliš packe. Ima li šta dobro da se kaže? I, nisam baš sigurna da engleski jezik može da se piše ćirilicom, osim ako nije u pitanju čista zajebancija, i to po Vuku. Ор ам И булсхиттинг а литтле бит? ;) Nemoj ovo da shvatiš lično, samo mi je tvoj ultimativan način iskazivanja stavova iritabilan. To je sve. Živeli!

    ОдговориИзбриши
  14. Зверко... чланак је на српском а не енглеском.

    Цео чланак дели пацке около како ништа не ваља и како "боље" није нимало далеко, штавише - због Интернета је надомак руке. Па пошто сам био у тој причи, и пола фамилије ми је у тој причи, рекох да бацим и ја својих пет динара у касу... и да видиш да је такав вид комуникације двосмерна улица.

    Булшитујеш реално ;) Илити по нашки - ћокулаш у празно. Да си ме нашла као иритантног, можда бих поразмислио ал овако...

    It's all b92 talk baby ;)

    Kind regards,
    Sharkie.

    ОдговориИзбриши
  15. Thank you for mutual understanding. I will not put any further comments, B-52, considering this issue.

    ОдговориИзбриши
  16. Auuu, jedan dan me nema na netu a diskusija se razvila, puca na sve strane.

    @ Dragi moj Anonimni, po imenu Шарк, dobrodošao na blog. Iskreno mi je žao, što si se našao povređen i uvređen. S druge strane, drago mi je da možemo da komuniciramo. Ne znam šta to toliko nije u redu, kada si mi, manje više, potvrdio, da je sve tako, kako sam ja navela u postu. Ne bih sad da citiram ono što si sam napisao. Ne vidim šta je loše u tome što poneko izigrava Don Kihota, kako kažeš. Šta je loše u tome da se kaže jasno i glasno da naš obrazovni sistem nije kako treba i da su promene neophodne. Ako, to tebi smeta, kolega, stvarno tu ništa ne mogu. Bloguj ti sam ili i dalje svarćaj kod mene, nemam ništa protiv. Kao što si i sam rekao, kominikacija je dvosmerna, ne možemo uvek da se sližomo, zar ne.
    Ja radim ono što mogu, pišem postove, koji nekome pomažu, nekome su interesantni, nekome ne. A svoje čokolade zaruđujem na drugi način, pošto sam odabrala da prosveti kažem ne i da ne dam ni jednu jedinicu u životu.
    Prema tome, dragi kolega, svrati slobodno, kad kod poželiš i ako poželiš, možda ćeš videti da, kako ti kažeš, ja pišem skripte, non-stop, već godinu dana, iako to nije moj posao, u slobodno vreme.

    ОдговориИзбриши
  17. Hi, Zverko, uvek te je lepo videti i čuti. Bila si i ostala veći borac, nego što ću ja ikada biti.

    ОдговориИзбриши