четвртак, 11. новембар 2010.

J'accuse - blogeri, imate li decu?



Čuli ste svi naravno za Emila Zolu, slučaj Drajfus i čuvenu izjavu J'accuse, dodatne infprmacije i ovde.

E sad, Amarilis ne piše pismo, nego post i jasno i glasno vas pita, blogeri imate li decu, hoćete li ih imati jednog dana, da li je moguće da svi uspešni veliki blogeri, da svesno to kažem, imate neku svoju posebnu dimenziju postojanja, u kojoj živi vaš podmladak, u kojoj vaša deca idu u školu.


Da, ja vas optužujem, iako vas verovatno boli štikla za to. I pitam - da li je moguće da u vašim stvarno sjajnim blogovima o još sjanijim temama, koje i ja pratim, priznajem, da li je moguće da u tim nišama, tako se kaže, zar ne, nema mesta za vašu, našu decu.

Pas laje(čitaj Amarilis), vetar nosi a jedno naše dete su druga dva naša deteta bacila kroz prozor, treće naše dete je sve to uredno uslikalo mobilnim.

Đaci bacili devojčicu kroz prozor

Da, znam da znate, zgrozili ste se, ali kakve to veze ima sa vama, nama.
Pa svakakve.

Možete sjano da se organizujete, kad hoćete ili kad za to imate interesa, kako god. Da li vam je dovoljan motiv šta se našoj deci dešava u školama u kojima provode pola deteinjstva. Da li vam je stalo do toga, ko vam uči i vaspitava decu, kakvi ljudi ih okružuju? Izgleda, ne!

Da li je to normalno da se toj devojčici niko nije obratio, niko nije došao od njenih nastavnika.

Nastavnici - prodadoste dušu đavolu - po kojoj ceni, ne želim ni da znam.

A direktori, ne znate kao, da je to politička funkcija, tj. dirketor se bira prema partiji na vlasti na lokalnom nivou, ma nije tako, kad bi se šalili.

I onda lepo direktor može da radi šta god hoće pa i da menja snimke sigurnosne kamere, pusti devojčicu, fotelja, brate, fotelja je važna, direktorska nego šta.

TUŽBA ZBOG pokušaja skrivanja video-snimka sa školske kamere kojom je zabeleženo izbacivanje devojčice kroz prozor, ali i pominjanja verzije da je učenica sama skočila, njeno otac Radomir R. je "presavio tabak". Tužbu je podneo protiv direktora škole Đorđa Dešića.


E takva situacija je i u školi u koju idu vaša deca i sad neka vas je i dalje baš briga.

A mogli bi kad bi hteli, da angažujete to vaše znanje i iskustvo,softversko, hardversko, marketinško, da utičete da se izmeni školski program, koji su pravili tamo neki zombiji, koji već par decenija nisu mrdnuli iz svojih fotelja.

Da napravite programe, koji će našu decu naučiti da komjuter nije samo za lajkovanje, šerovanje i tagovanje snimaka sa YouTube-a, koji se vrte po Facebook-u.
Da je znanje lepo i da se do njega može doći na druge, zanimljive i generacijski prihvatljive načine.(dala sam već neke primere i pisala o tome ovde



Šta da vam kažem, mene boli tuga te devejčice, mnogo me boli.

Mogla bi još mnogo da pišem na ovu temu, ali čemu. Ja ne mogu da skinem ni za trenutak samozadovoljni osmeh ministra Žarka, a kamoli da sklonim njega. A i da mogu, čemu, došao bi po portijskoj podeli vlasti, koja god da je u pitanju, neki isti takav i šta smo uradili - ništa!

Ostaje samo da kažem - I accuse!

I da odem da mlatim praznu slamu i dalje.

23 коментара:

  1. Amarilis, potpuno osećam tvoju rezigniranost. Ja svoju decu nemam i verovatno neću ni imati. Ali, to što svoju decu nemam, ne znači da me bol svakog zlostavljanog deteta ne pogađa. Truli smo, Amarilis, do srži smo truli. Riba smrdi od glave. Ovoj državi ne trebaju političari da je vode. Ovom državom treba da upravljaju čestiti ljudi, pa tako do najnižih pozicija. A opet, koji bi takav čovek se uhvatio u kolo sa bagrom?! Izvestan broj dece se pretvorio u monstrume i sadiste. Pa, nisu to mogli da zapate slučajno. To je okruženje u kome žive. To je nasilnički obrazac ponašanja koji se propagira na sve strane i prećutno odobrava, kao onaj koji dovodi do ostvarenja želja, ciljeva, itd. Porodica je propala kao institucija, i to je dovoljno za početak kraja urušavanja svih ljudskih vrednosti.

    ОдговориИзбриши
  2. Šaljem ti par linkova, a uz njih i ZVANIČNU POZIVNICU, da nam se pridružiš 18.11. na jednoj maloj svečanosti kojom želimo da promovišemo ovu poslednju akciju. Biće još blogera (Pedya drži predavanje) i novinara, a radi se pre svega o DECI, i za decu. Može cela ova priča da bude i pozitivna. Sa malo dobre volje.

    http://il.youtube.com/watch?v=hspNDNxK18U

    http://il.youtube.com/watch?v=zD-qVPsO-_U&feature=related

    http://www.rotarypapupin.org/index.php?option=com_content&view=article&id=109&Itemid=131

    ОдговориИзбриши
  3. Amarilis, znam, i mene boli, bolelo bi me i da nisam majka. Isto tako znam da sam nemoćna, kao što smo svi mi ovde nemoćni da neke stvari promenimo iz korena, a da učestvujem u nabijanju nekoga na kolac neću. Ono što ja mogu da uradim je da vaspitam svoje dete, da ga naučim nekim vrednostima, ulijem mu samopouzdanje i naoružam se za neku buduću borbu. Za sada ga mazim i pazim i, kao zadrti protivnik teorije o čeličenju, ne upisujem u vrtić. To je ono što ja mogu. Nazovi me kako god hoćeš.

    E sad, ovo ti rekoh u svoje ime, dok drugi - blogeri, novinari, organizacije poput udruženja Roditelj - stvarno pišu i kritikuju, tako da njih poslednje neko može kriviti za bilo šta.

    ОдговориИзбриши
  4. Jutros sam čula za ovo od knjigovođe, blenula sam u njega minut, sreća pa je vrlo ozbiljan sredovečan čovek koji se i sam zapanjio, pa sam poverovala - i supruga mu je u prosveti :(.
    Ja sam mu pričala kako su me juce prenerazili klinci iz dvorišta:
    Kako zubarici pomeriti nerve
    ...a ovo danas. Ne zna čovek šta da kaže :(.

    Koliko sam ja jutros razumela - i škola ne može Bog zna šta, može "ove" da premesti u drugu školu (i to ako se roditelj saglasi!), i da dobije ukor direktora :(.
    Molila bih vas da me ispravite ako grešim, ne razumem se mnogo.

    ОдговориИзбриши
  5. Zverko, jesam rezignirana, alo šta to vredi. Mislim da svoj deci treba pružiti ruku i da se vredi boriti. Samo što ja nisam ta koja to može da pokrene i sve se svodi na talasanje. Ali, pošto je ovo moj blog, onda mogu bar tu da kažem šta mislim o temi, koja izgleda nije interesantna.

    ОдговориИзбриши
  6. Miodraže, zahvaljujem i sa velikim zadovoljstvom prihvatam poziv. Drago mi je ako postoje i drugačiji primeri, mada generalno mislim da zvoni za uzbunu, kada je stanje u prosveti u pitanju.

    ОдговориИзбриши
  7. Valentina, žao mi je izgleda da sam pisala u afektu, pa nisi shvatila šta sam htela da kažem, mojom krivicom. Nemam ništa protiv, ustvari podržavam zaštitu životinja i bilo mi je veoma drago, kada su se svi podigli i pružili podršku za jadnu kucu Milu. Opet ne vidim takvu vrstu podrške, kada je u pitanju nasilje u školama, a još manje kada izađe na videlo stanje u prosveti. O podršci konkretnoj devojčici da ne govorim.

    Ja lično smatram da i dalje treba da maziš i paziš svog sina maksimalno. Ono što bih možda od tebe očekivala ili volela, da nešto iz svoje oblasti, bar jednom obradiš i pokušaš da približiš deci, recimo da zamisliš da svom sinu objašnjavaš Kanjoša Macedonovića ili Milića Barajktara ili bilo šta iz obaveznog gradiva a što je iz tvoje struke i predstaviš to deci, bez onih opštih mesta i učenja nekih rogobatnih rečenica napamet,engo da uvide i razmisle i da pročitaju bar neki tekst kako treba. Bilo bi mi drago da objavim takav post.
    To je moja namera, nikako kolci ili tako nešto.

    ОдговориИзбриши
  8. Zubarice, stvarno ne znam šta će škola uraditi, ne razumem se ni ja, pošto sam davno digla ruke od rada u prosveti, nisam mogla da se prilagodim sistemu. Verovatno ništa. Opet to po meni ne opravdava nedostatak minimalnog ljudskog odnosa, ne mogu nikako da prihvatim da niko od nastavnika nije čak ni obišao devojčicu. Kakvo opravdanje oni imaju? i šta posle da očekujemo od dece?

    ОдговориИзбриши
  9. Amarilis, i ja sam odgovorila u afektu, malopre napisah nešto i kod zubarice na tu temu.

    Što se tiče ovoga drugog što mi predlažeš, evo kako stoje stvari: ja nisam prosvetni radnik niti imam pravo to da budem, budući da sam završila smer koji ne samo da nije na spisku ministarstva prosvete nego ga nema ni na tržištu rada, nego na stranu to. Kada sam počela da pišem Interpretacije imala sam na umu tu decu i mislila sam da pišem za njih, međutim sudeći po feedbacku (gomili komentara koje nisam objavila, jer su u nejboljem slučaju glasili 'možete li da mi napišete sastav na temu', a bilo je i onih 'ku*ac bi to čito da ne moram') deca nisu zaineresovana da misle već da prepišu šta se prepisati da. Da ne grešim dušu, bilo je divne dece koja su mi slala prelepe mejlove, ali to su izuzetna deca (pardon, mladi ljudi od oko devetnaest, pa nisam ni ja mnogo starija :)) koja će izrasti u super ljude kakav god bio obrazovni sistem. Meni je cilj da moj sin bude takav, videćemo, nema još ni tri godine. Kad bude stariji i budem razgovarala s njim o književnosti, to će verovatno biti povod za neki takav blog.

    ОдговориИзбриши
  10. Valentina i ja se sad vratih od Zubarice.
    Nemoj da pričaš da nema tvog smera ni kod omiljenog mi ministarstva ni na tržištu. Vau, pa ti si stvarno odabrala. Eto, naša posla.
    Pa dobro, sačekaćemo da tvoj sinčić poraste, motaće se tetka Amarilis, bože zdravlja, još po netu.
    Nego šta ćitaš malenom, ima li već neke svoje omiljena knjige?

    ОдговориИзбриши
  11. Prvo da vam se zahvalim na poseti "tamo" i na odgovorima "ovde" :).

    Sad tek videh da sam malko promašila temu :), pa da se ispravim.
    Moje tvrdo uverenje, iz kojeg me vala niko pomeriti neće, je - da je roditeljstvo profesija, koja se uči kao i sve drugo što se uči, o kojoj se misli i radi i bori se ceo život, jer niko nije roditelj samo dok mu je dete u pelenama, u školi ili šta ja znam.

    Moja iskustva kao roditelja su jeziva. Moje "dete" je sada na trećoj godini studija, a otkad se rodila osuđivali su me zbog mojih "metoda" i stava. Kao mlada mama sam se svađala na krv i nož :), a kao malko starija sam samo ćutala - sada, kad me BAŠ izazovu (to posebno voli rodbina) onda im kažem: kakve god da su bile moje metode i pristup - rezultat je OVO.
    A kakvi su vaši?
    Onda odmah završimo s baljezganjima.

    Drugim rečima: hoću da vam kažem da mi je sasvim jasno kako se možete osećati usamljeni u svom stavu; da detetu treba da se čita i peva, da treba da se "vaše dete u vama" igra sa vašim detetom :), da ga treba polivati ljubavlju - ali i zahtevati isto tako.

    Vi znate bolje, ali jednom mi je jedna dama psiholog (psihologinja? :) objasnila da je detetu potrebna zabrana i sledstvena, razumna kazna, sasvim isto kao i ljubav.

    Ali kako rekoste - koga to više zanima...:((.

    ОдговориИзбриши
  12. P.S. Bože zdravlja, jednog dana baba-zubarica takođe ima nameru da se mota po 'net-u, i da čeka da Valentinino mače poraste :heart:

    ОдговориИзбриши
  13. Zubarice, draga moja, sve je to potpuno tačno. Ja sam na žalost onaj nemogući tip osobe, koji slabo funkcioniše sa kažanjavanjem, to je mana, koje sam svesna, sa živcima, kao konopcima, naročito kada su mala deca u pitanju i željom da svakom detetu sa kojim sam u kontaktu, nađem neku žicu, da detence može da otkrije sve svoje mogućnosti. Nekad uspem, nekad više, nekad manje, nekad ne, ali još ne gubim nadu. Moja deca su odavno svoji ljudi, nemam neki lični interes a opet ravnodušnost ne mogu da prihvatim.

    ОдговориИзбриши
  14. :))
    Dobro, ja jesam bila oštar roditelj kad je ćerka bila baš mala, ali nekako sam više zahtevala nego stvarno kažnjavala; mislim da je tu stvar do nekog.. prirodnog autoriteta (bez uvrede :), i odrasli me poslušaju obično bez pogovora :) - ali i do samog deteta. Nemam iskustva, ali mislim da svakom detetu treba neki drugi pristup, moj je upalio :).

    A od ravnodušnosti prema deci mi se koža ježi; moj muž je rekao da kad deca nisu više vrednost do koje je roditelju stalo, onda je smak sveta :(.
    To je valjda poslednje do čega smo stigli.
    Doduše, to pomislim svaki dan, pa se opet prenerazim...:((

    ОдговориИзбриши
  15. Toliko sam zapanjena da nisam u stanju ni smislenu rečenicu da sastavim!
    Pisala sam i ja Amarilis podosta o obrazovanju, ali u ranijim postovima (da ne linkujem sad), kad još nismo išle jedan drugoj u posetu (blogovsku). Moj stav je izgrađen po tom pitanju.
    Što se profesure tiče, imam i volje, i znanja, i energije... ali sam zbog mizerne plate otišla u novinarske vode. Da li se kajem? Mnogo! Ipak sam ja profesor u duši, odrasla sam u profesorskoj kući, četvrta sam generacija prosvetara u porodici i verovatno su mi malo tog virusa preci preneli i genima.
    A što se moje sopstvene dece tiče... imam i veliku i manju decu, ali nikad nisam zadovoljna i stalno se preispitujem da li sam u mnogim situacijama mogla bolje da postupim. Čak se preispitujem i da li sam im mnogo čitala(?). Pismeni su svi odreda, i to baš pismeni! Ali to mi se nekako podrazumeva - deca od majke sa svetske književnosti ne mogu u životu da ostanu na sto pročitanih knjiga. Valjda je tako.

    ОдговориИзбриши
  16. Miljo,
    mislim da ste vi izgovorili ključne reči: stalno mislite i preispitujete se.
    Tvrdim da takvi roditelji imaju DECU, a ne monstrume....:((

    ОдговориИзбриши
  17. @ Miljo, Zubarice, da mislim i ja da je to prava stvar, što je Milja napisala, stalno misli i preispituje se. Mislim i ja i preispitujem se.
    Možda sam ja u specifičnoj situaciji, pošto držim privatne časove. Tako često imam situaciju da radim početni engleski ili nemački sa mladim ljudima, koji su po 8 godina učili te jezike u školi i ne znaju - ništa. I onda se pitam i preispitujem, a to su uglavnom mladi, koji studiraju ili su završili faktultet. Nešto ipak ne funkcioniše u našem obrazovnom sistemu i hajde da budem konkretna, kod učenja stranih jezika.
    I na kraju,ne mogu da zamislim a verujem , ni ti Miljo, kao profesorka u srcu i duši, da se nešto tako surovo desi, detetu, kome predaješ, a da ne odeš da ga obiđeš. A ovo dete niko nije obišao od njenih profesora, meni je to neshvatljivo.

    ОдговориИзбриши
  18. Amarilis, slažem se, međutim, nije problem samo kod učenja stranih jezika, jer svašta ljudi uče ili šatro uče u školi, pa ništa na kraju ne znaju. Koncept obrazovanja je zastareo, ma mrtav je, svet - ekonomija se daleko brže kreće. Evo imamo sva dostupna sredstva da naučimo npr. neki novi strani jezik. Na svakom koraku možeš da čuješ kako ljudi ne znaju jezik, jer eto, nemaju novca za kurseve. Hej?! Pa, to je za mene poražavajuće. To govori o nedostatku bilo kakve samoinicijative i mentalnoj lenjosti. Uči se zbog sebe, a ne zbog škole.

    A da se vratim na polaznu temu ovog posta. Za mene je poražavajuće da direktor ostane na poziciji direktora i da ne oseća nikakvu moralnu odgovornost. Još nešto treba da zapazimo. Ima puno militantnih, da ne kažem fašističkih komentara na različitim lokacijama, gde je ova vest objavljena. Mene to zabrinjava, takođe.

    ОдговориИзбриши
  19. Sorry Zverko, ne stigoh ni blagovremeno da ti odgovorim. Potpuno si u pravu, ceo koncept obrazovanja je zastareo, alo ajde rekoh sebi da širim priču. Gledam ovih dana na vestima da se nešto kao radi na tu temu, ali s druge strane, ako se setimo dosadašnjih reformi, nisam nešto optimista.

    O pitanju direktora i njegove funkcije, to mi je toliko odvratno da ne mogu ni da komentarišem

    ОдговориИзбриши
  20. Vrsnjacko nasilje sve vise i vise eskalira a mali mu se znacaj i paznja pridaje. Sve u kombinaciji sa tehnologijama i snimanjima tih zlostavljanja dobija zaista groznu primesu.

    Mi iz Udruzenja Roditelj se maksimalno trudimo da se o takvim stvarima prica sto vise, da se podigne svest o neprihvatljivosti takvih ponasanja ali efikasne intervencije zahtevaju institucionalno delovanje koje se nazalost kod nas u praksi ne ostvaruje.

    Sto se blogera tice, nas nekolicina smo aktivni clanovi udruzenja i vrlo angazovani oko ovakvih problema, doduse istina je da je neka konkretnija podrska blog/tech zajednice do sada izostala sto donekle pripisujem i prosecnom godistu blogera (i nemanju dece), ali nadamo se da ce se vremenom to izmeniti... :)

    ОдговориИзбриши
  21. @Nikolina, koliko sam pročitala vi živite u Kanadi. Mene zanima kako se Vaša konkretna aktivnost koja se tiče problema vršnjačkog nasilja u Srbiji odvija sa te udaljenosti? BTW, Srbija je banana država i to se neće promeniti u skorije vreme, tako da institucionalnu podršku ne treba ni očekivati. Takve podrške su uglavnom uvek samo "moralnog i principijelnog" karaktera. Svet pokreću pojedinci entuzijasti, a ne sistem. Takođe, zanima me na osnovu kojih raspoloživih podataka zaključujete koje je prosečno godište blogera, te samim tim ko ima, a ko nema decu? Pozdrav

    ОдговориИзбриши
  22. @ Nikolina, dobro došla, drago mi je da postoje aktivnosti u udruženju roditelj. Svaka vrsta aktivnosti za dobrobit dece je divna.
    opet s druge strane, ne vidim zašti ne bi mogla da se malo podigne na viši nivo u samoj blogerskoj zajednici, želja za boljim obrazovanjem dece i omladine. Vi živite u inostranstvu, koliko sam shvatila, pogledajte koliko ima edukativnih blogerskih zajednica i akcija u tom govornom području gde živite. Dobra volja i malo zajedništva može čuda da napravi.

    @ Zverko, slažem se sa tobom i mislim da od institucija nema vajde, ali izgleda da nema ni od pojedinaca, kojima smeta stanje u našoj prosveti. Tj. da li si ti videla neko javnu osudu, a da nisu opšta mesta u pitanju, tužnog događaja sa ovom devojčicom? Ja, nisam i ne mogu da verujem.

    ОдговориИзбриши
  23. @Amarilis, ti si javno osudila, kao što i ja javno osuđujem mnoge događaje na svom blogu. To što nismo na televiziji, pa to nije čudno, zar ne? Ipak mi nismo u mainstream tokovima. A da idemo sa megafonom po Terazijama i govorimo ono što mislimo, proglasili bi nas ludim ženama.

    ОдговориИзбриши